Chicago to Zagreb?

Scroll down for Croatian


How do you get from Chicago to Zagreb?


At home in Chicago (regional pop.9million), we think a lot about Chicago. Even when we travel, we talk about Chicago. In fact, our primary work is producing publications that address the context of Chicago. Our publication, AREA Chicago, is intensely local and focuses on the work that is happening there in the fields of art, research, education, and activism. The work we present in some way addresses the conditions of the city and offers a critical understanding of (past or present) the struggle towards a better and more livable city for the future. It was initiated as a way to network local social and cultural movements and also as a method of researching and learning from the city’s complexity and possibility. As a research project, a theme of great importance to people living in the city is identified (for instance – food systems, prison, privatization, social movement history, informal education have all been themes) to be the topic of that issue of the magazine. Then we circulate an open call to create interviews and articles on the topic. In the end a team of 5 editorial group members, 15 advisors, and over 25 contributors produce a 40 page newspaper that documents local responses to that theme, trend or question. 5-10,000 copies are circulated freely in the city and programs like our “Infrastructure” lecture series and “Here and Now” networking meetings are developed to engage the themes further.

In addition to the publication (you can find out more at, AREA has initiated a project called “Notes for a people’s atlas of Chicago.” This project involves producing maps that correspond to the themes of our publication, as well as the act of circulating blank maps of the city (to be filled out by groups and individuals) through our networks in order to produce subjective and focused interpretations of the city’s geography. It has been particularly important to focus our attention on the map because of the city’s vast geography that disconnects and isolates residents.

Here is a little context: Chicago is a city that has to constantly explain its existence, it’s nickname is “second city”, it’s the biggest continental city in the US, and its constantly engaged (like most cities these days) in city-to-city competition for everything from international investment in our futures financial market and corporate headquarter relocation to enticing “creative class” entrepreneurs, academic research and tourist spending. One has essentially run the city for 60 years (unheard of in any other major US city) and the current mayor (who loves to put his name on everything just like Croatia’s Milan Bandic) is notorious for a populist approach to politics that consistently sells out the working class residents. It’s a city characterized by neoliberal experiments in the interest of opening up of new markets in spheres of life previously protected or thought to be limited in their profit earning potential. The mechanisms that facilitate this experiment include the deregulation of labor and markets, and the privatization of resources and services. From public schools to public housing, the city policy makers cannot resist the temptation to disinvest in the public sector at the expense of any commitment to social welfare.

It is from this kind of urban landscape that great resistance and struggle, as well as inspiring vision and strategy, have emerged. This has inspired us to create a publication that can support, document, critique and celebrate the kind of movements that the city needs. It is this context that has encouraged us to focus attention locally, to understand the current historical moment through the lens of one urban context. And it is with this intentionally local framework and perspective, that we travel and learn from intertwined and also drastically different contexts. Through our travels, we collect inspiration and knowledge to take back home.

Through a combination of proposal writing, cultural funding, and loads of many people’s volunteer labor – we were given the opportunity to travel to Zagreb, Croatia (pop. 1million) to attempt to translate some of our mapping and urban research from home into a new context as part of an event dedicated to public art and critical urban research called the Urban Festival. For this opportunity, two of us from AREA formed a research team called “The Speculators” and set out to translate our Chicago mapping endeavor into “Notes for a People’s Atlas of Zagreb.”

We are totally tourists. We’re really honestly curious, but totally clueless. It’s not something to brag about, or be proud of, but this is our honest position when it comes to being in Zagreb. So given that we’re in this position as cultural tourists going to another place for a short period of time to engage in an arts festival, our challenge was “what would it take to act as critical tourists?” Would we be capable of learning from and exchanging with a place, with sensitivity to its cultural and historical specificity, without taking our positions for granted or the complexity around us for granted?

So our challenge became: what can you do with a blank map of Zagreb, a handful of contacts with local artists and activists, and only one week in the city? We initiated an experiment, to test out our methods of critically exploring a city (cultivated in our home town of Chicago), and to try to invent new methods that respond to a new local context. By navigating the city with a blank map (much like the one in the center page of this publication), every encounter we had over the week became a conversation about the terrain and landscape of the city. People shared a great deal of specialized and personal knowledge with us about topics ranging from the location of their homes, contested land use and economic development sites, social movement history to where they grow their food. We used the maps as a device for learning, for initiating meetings and for documenting our conversations and the walking tours we received. We attempted to meet with everyone who was willing, and in good faith trusted that they probably knew a ton to share about their impressions and experiences in the city. This strategy proved to work well, and we had at least one different tour and meeting every day for a week (see the logs and maps for a more specific impression of the encounters we had).

Like our home, but for different reasons, Zagreb is a city that has to constantly explain itself to its visitors, onlookers and the world around. It’s a gateway to the Balkans and a gateway to the west; it’s an emerging European cultural capital that has been around for over one thousand years that is proving itself daily in order to achieve European Union integration and acceptance.

We’ve learned a great deal from people here. The many tour guides and story tellers have helped us to understand a bit about economic development patterns, immigration, the university system’s role in politics, black-markets and the economy of outdoor food markets (to name a few topics). The people we met demonstrated a very active concern and commitment towards local urban issues, focusing on: the lack of public participation in planning, no regulation on building or sprawl, concern for short term vision for economy, livability, affordability, city services and support for independent culture.

We really wanted to be reasonable when we came here. Be reasonable about what we could do in a week, and about what we could prepare for or anticipate and what we had to learn when we arrived. We wanted to make notes, which felt reasonable.

The notes were made in as many ways as we could concoct: Essentially what we did was (1) show up with a blank map of the city; (2) solicit tours, advice and stories from interesting groups and individuals whom we had the capacity to get in touch with and learn their perspectives on the past, present and future of the city; (3) figure out how to make our map better by having conversations using that blank map (we realized quickly that much of what we were interested in was happening outside the boundaries of the map that we had initially designed, our first big mistake!); (4) find as many tourism publications as possible to get a sense of how the city is popularly represented (and then walk the other way); (5) send text messages to random real estate developers who had publicly listed cell phone numbers and ask them about land ownership; (6) take blank maps to the markets to talk about the edges of the city; (7) and send out questions to the groups and individuals whom we couldn’t meet but who we understood, through our conversations, to be doing important work in their respective contexts to ensure all people’s right to the city.

The map wasn’t always necessary; it was simply a tool, a learning and exchange device. It did successfully serve as a catalyst for talking critically about space and it facilitated our exchange with planners, activists, artists, flea market merchants, and students. These people all care about Zagreb and their work about the future of the city actively create the notes for a people’s atlas of Zagreb every day. We wish them luck in their work – in their pursuit of a better and more livable Zagreb.

Kako se dođe od Chicaga do Zagreba?


Lokalizam + Chicago + putovanje
Kod kuće, u Chicagu (9 milijuna stanovnika), mnogo razmišljamo o Chicagu. Čak i kad putujemo, pričamo o Chicagu. U stvari, naš primarni posao je da proizvodimo publikacije koje se bave kontekstom Chicaga. Konkretno, fokusirano na stvari koje se tamo dešavaju na području umjetnosti, istraživanja, obrazovanja i aktivizma, a koje se na neki način odnose prema uvjetima u gradu i nude kritička razumijevanja njegove prošlosti ili sadašnjosti i borbe za bolji grad, i grad bolji za život u budućnosti. Naša publikacija, AREA Chicago, jako je lokalna. Inicirana je kao način da se umreži lokalne društvene i kulturne pokrete, te kao način da se istražuju kompleksnosti i mogućnosti grada i da se uči iz njih. Ona funkcionira kao istraživački projekt, u kojem određujemo temu od velike važnosti za ljude koji žive u gradu (teme su bile, na primjer, sistemi opskrbe hranom, zatvori, privatizacija, povijest društvenih pokreta, neformalno obrazovanje) kao predmet danog broja časopisa. Zatim objavljujemo otvoreni poziv za stvaranje interviewa i članaka o tom predmetu. Na kraju tim od 5 članova uredništva, 15 savjetnika i preko 25 suradnika proizvodi novinu od 40 stranica, koja dokumentira lokalne odgovore na tu temu, trend ili pitanje. U gradu slobodno cirkulira 5-10,000 primjeraka, a da bismo se dublje pozabavili temama razrađujemo programe poput naše “infrastrukturne” serije predavanja i sastanaka za umrežavanje “Ovdje i sada”.

Osim publikacije (o kojoj možete naći više na, AREA je inicirala i projekt pod nazivom “Bilješke za narodni atlas Chicaga.” Ovaj projekt uključuje proizvodnju karata koje odgovaraju temama naše publikacije, uz distribuciju slijepe karte grada kroz naše mreže, kako bi se proizvelo subjektivne i usmjerene interpretacije geografije grada. Bilo je posebno važno usredsrediti pažnju na kartu zbog goleme geografije grada, koja stanovnike razdvaja i izolira.

Chicago je grad koji se stalno treba objašnjavati, nadimak mu je “drugi grad”, najveći je kontinentalni grad u SAD, i (kao većina gradova ovih dana) stalno sudjeluje u nadmetanjima između gradova za sve, od međunarodnih ulaganja u naše financijsko tržište i premještanja sjedišta korporacija, do poticanja poduzetnika “kreativne klase”, akademskih istraživanja i turističke potrošnje. U osnovi, već 60 godina grad vodi jedna jedina obitelj, i trenutačni gradonačelnik voli svugdje kačiti svoje ime (poput Milana Bandića u Hrvatskoj), a zloglasan je po svom populističkom pristupu politici koji i dalje iznevjerava stanovnike iz radničke klase. To je grad koji karakteriziraju neoliberalni eksperimenti u interesu otvaranja novih tržišta u dosad zaštićenim sferama života, ili onima za koje se smatralo da pružaju ograničene mogućnosti zarađivanja profita. Među mehanizmima koji olakšavaju te eksperimente nalaze se deregulacija rada i tržišta, te privatizacija resursa i usluga. Od javnih škola do javne stambene izgradnje, tvorci politike grada ne mogu se oduprijeti iskušenju da sve manje ulažu u javni sektor, na račun bilo kakvih obaveza spram socijalne dobrobiti.

Ovo je tip urbanog krajolika iz kakvog izrastaju veliki otpor i borba, kao i inspirativne vizije i strategije, i inspiriraju nas da stvaramo publikaciju koja može podupirati, dokumentirati, kritizirati i slaviti takvu vrst pokreta kakvu grad treba. Taj nas je kontekst potakao da usredsredimo pažnju lokalno, da sadašnji povijesni moment razumijemo kroz objektiv jednog urbanog konteksta. Upravo unutar ovog namjerno lokalnog okvira moramo i putovati i učiti od isprepletenih, ali također i drastično različitih konteksta. Na svojim putovanjima skupljamo inspiraciju i znanje koje nosimo natrag kući.

Kroz mješavinu pisanja projektnih prijedloga, kulturnog financiranja i gomile volonterskog rada mnogih ljudi – dana nam je prilika da putujemo u Zagreb u Hrvatskoj (1 milijun stanovnika), kako bismo nešto od našeg istraživanja o mapiranju i o urbanome pokušali prevesti iz domaćeg u nov kontekst, kao dio događaja posvećenog javnoj umjetnosti i kritičkom urbanom istraživanju, nazvanog Urbani Festival. Za ovu priliku, nas dvojica iz AREA smo formirali istraživački tim nazvan “Špekulanti”, i krenuli prevoditi naš rad mapiranja Chicaga u “Bilješke za narodni atlas Zagreba.” Imali smo iskustva s kartom grada, kao prikazom prostornog sistema granica, povijesti i pripovijesti, a koncept slijepe karte koji smo isprobali u Chicagu činio nam se najboljim načinom da se orijentiramo na novom mjestu.

Totalno smo turisti. Zaista smo iskreno radoznali, ali totalno bez pojma. To nije nešto čime nam se hvaliti, ili čime se ponosimo, ali je to naš iskreni položaj što se tiče bivanja u Zagrebu. Tako da, s obzirom na to da smo u tom položaju kao kulturni turisti koji na kratak period idu u drugo mjesto da bi se uključili u umjetnički festival, naš je izazov bio “što trebamo činiti da bismo djelovali kao kritični turisti?” Bismo li bili sposobni učiti od mjesta i razmjenjivati s njim, uz osjetljivost za njegovu kulturnu i povijesnu specifičnost, a da ne uzimamo zdravo za gotovo svoje pozicije ili kompleksnost oko nas?

Tako je naš izazov postao ovaj: što možete napraviti sa slijepom kartom Zagreba, šakom kontakata lokalnih umjetnika i aktivista i samo jednim tjednom u gradu? Pokrenuli smo eksperiment, da isprobamo svoje metode kritičkog istraživanja grada (kultivirane u našem gradu Chicagu) i da pokušamo izmisliti nove metode koje odgovaraju ovom lokalnom kontekstu. Snalazeći se po gradu sa slijepom kartom (sličnom onoj na centralnoj stranici ove publikacije), svaki susret koji smo tokom tjedna imali postao je razgovor o terenu i krajoliku grada. Ljudi su podijelili s nama mnogo specijaliziranog i osobnog znanja, o temama koje sežu od lokacije njihovih domova i sporne upotrebe zemlje i mjesta privrednog razvoja do povijesti društvenih pokreta i mjesta gdje uzgajaju hranu. Karte smo koristili kao spravu za učenje, za iniciranje susreta i za dokumentiranje naših razgovora i pješačkih obilazaka koje smo obavili. Pokušali smo se sresti sa svakime tko je htio, i u dobroj vjeri uzeli da vjerojatno imaju masu toga što mogu podijeliti o svojim dojmovima i iskustvima u gradu. Pokazalo se da ova strategija dobro funkcionira, i cijeli tjedan smo svaki dan imali barem jedan različit obilazak i sastanak (vidi zapisnike i karte za konkretniji dojam o našim susretima).

Kao i naš dom, ali iz drugih razloga, Zagreb je grad koji se stalno mora objašnjavati svojim posjetiteljima, promatračima i svijetu oko sebe. On je prolaz za Balkan i prolaz za zapad, evropski kulturni kapital u nastajanju koji postoji već preko hiljadu godina, koji se svakodnevno dokazuje kako bi postigao integraciju s Evropskom Unijom i njeno prihvaćanje.
Mnogo smo naučili od ljudi ovdje. Naši mnogi vodiči obilazaka i kazivači pomogli su nam da razumijemo ponešto o obrascima privrednog razvoja, imigracije, ulozi sveučilišnog sistema u politici, crnim tržištima i tržnicama s hranom na otvorenom (da spomenemo tek nekoliko tema). Ljudi koje smo sreli pokazali su vrlo aktivnu brigu i angažiranost za lokalna urbana pitanja – manjak javne participacije u planiranju, nedostatak regulacije o izgradnji ili širenju, brigu o kratkoročnoj viziji za privredu, pogodnosti za život, priuštivosti, gradske službe i potporu neovisnoj kulturi.

Što smo radili i bivanje razumnim

Zaista smo htjeli biti razumni kad smo došli ovamo. Biti razumni o tome što možemo učiniti u jednom tjednu, i o tome za što se možemo pripremiti, ili što možemo predvidjeti, a što ćemo morati naučiti kad stignemo. Htjeli smo praviti bilješke, što se činilo razumno.

Bilješke smo radili na sve načine koje smo mogli smisliti. U osnovi smo činili sljedeće: (1) doći sa slijepom kartom grada; (2) iskamčiti obilaske, savjete i priče od zanimljivih grupa i pojedinaca s kojima smo imali mogućnosti doći u kontakt i naučiti njihovo viđenje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti grada; (3) razabrati kako poboljšati našu kartu time što smo vodili razgovore koristeći onu slijepu kartu (ubrzo smo shvatili da se mnogo od onoga što nas je zanimalo zbiva izvan granica karte koju smo bili početno izradili); (4) naći što je više moguće turističkih publikacija, da bismo dobili dojam o tome kako se grad popularno prikazuje (i onda krenuti onim drugim putem); (5) poslati sms poruke nasumice odabranim investitorima u nekretnine s objavljenim brojevima mobitela i pitati ih o vlasništvu nad zemljom; (6) odnijeti slijepe karte na tržnice da bismo razgovarali o rubovima grada; (7) odaslati pitanja grupama i pojedincima koje nismo mogli susresti ali za koje smo kroz naše razgovore shvatili da čine važne stvari u svojim specifičnim kontekstima kako bi osigurali pravo svih ljudi na grad.

Karta nije uvijek nužna, ona je naprosto oruđe, sprava za učenje i razmjenu. Uspješno je koristila kao katalizator za kritičko razgovaranje o prostoru, i olakšala je naš razgovor s planerima, aktivistima, umjetnicima, prodavačima na buvljaku i studentima, koji svi brinu o Zagrebu i čiji rad na budućnosti grada svaki dan aktivno daje prilog bilješkama za narodni atlas Zagreba. Želimo im sreću u njihovom radu – u njihovoj potrazi za boljim Zagrebom, i Zagrebom kao boljim mjestom za život.


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment: Logo

You are commenting using your account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )


Connecting to %s